Sa dva prsta po tipkovnici

petak, 27.01.2012.

9. Noćni zapis

Ljubav
Zatočena u prekomjernoj žudnji
Isprošena na koljenima strasti
Teškim podočnjacima obilježena
Nemoćna dok ključa u točki vrelišta
I da nisam njen pacijent
Bolestan sam i vječni ovisnik
O potrebi da ljubim
Da budem ljubljen
Jer obožavam taj osjećaj
Kada me nosi i zanosi
Dok peru me
Tolike moći i ljepote u njoj

Sijećanj,2012. Dida

ponedjeljak, 23.01.2012.

8. Mali noćni zapisi

TIHO PLAČE NOĆ

Bolesno modra
Izlomljena
Od boli unakažena
Tiho plače
Noć
Hladna
Dvadesetišesta
Na ogrlici mjeseca Sijećnja
Pijana i raskopčana
Ozvučena urlikom nestajanja
Orgija u dubinama mene
A ti
Tamonegdje daleka i sve manje svoja
Bujaš i cvateš
U rasadniku tko zna čijih svitanja

Sijećanj,2012. Dida

petak, 20.01.2012.

Mali noćni zapisi

IMA NETKO


Ti
Jučer toliko daleka
Ja
Danas još dalje
Okrunjeni prazninom mraka
Ozvučeni tišinom iz grla gubitnika
Znam da više ni ti ni ja nismo isti
I nemam namjeru podmetati
Moje tvojem sutra
Niti gubiti se u staništima proturječja
Što kao šišmiši vise ispod ugašenog svjetla
Tebe tamonegdje u nekad beskraju modrom
Tvoje nevješto izletavanje i šetnju
U štiklama jeseni bez osmjeha
Dočekujem u bijelim rukavicama trijeznosti
Nisam niti ću protusloviti
Ženi sa makeupom besprijekorne otuđenosti
Dok omeđena vremenom
U samo tebi objašnjivim nebulozama
Dizajniraš svoje dubine bojama nebitnosti
Ti
Jučer toliko daleka
Ja
Danas još dalje
Pretvorili smo se svak u svoju šutnju
I ja se ne pitam više kako si gdje si čija si
Niti sam ispunjen gorčinom proturječnih tvrdnji
Da
Ako nisam-kada ću
Jer-već jesam
Odavno izbrisao sjećanja
Na praznu čašu srca
I punim ju čistim tečnim osmjehom jeseni
Kojoj sam dao ime LJUBAV
Što kriti
Kada nebi bilo tako
Ima netko s vjetrom u kosi
Koga bih jako uvrijedio






NE PADA MI NA PAMET


Ne pada mi na pamet
S tobom dijeliti
Hladno potkrovlje beskraja
U čijim dubinama više ne diše MODRO
Radije ću biti beskućnik
Na prostirci od golog neba
Mrakom pokriven
Kišom okupan
Vjetrom uspavan
Ni hladno potkrovlje beskraja
Ne pada mi napamet
S tobom dijeliti

Kolovoz,2011. Dida

subota, 24.12.2011.

Želim vam...

Želim vam u srcu i duši-mir i ljubav.Neka je vama i vašim najdražima Čestit i Blagoslovljen Božić i Sretna vam Nova 2012. godina!:-))))))

subota, 01.10.2011.

Mali noćni zapisi

Postoje noći

I bez naoblake su teške

Ne mali ih je broj

Kada se pod okriljem mraka

Ucrvaju neke odavno posrnule misli

Sunce ih se odreklo

I mjesec im dao zadnju pomast

Dok onako bledunjave sve sporije gmižu i dišu

Pa im se ne žuri prema danu

Suočene licem u lice

Sa svojim nestajanjem pred vratima jutra

Da

Postoje takove noći

I bez naoblake su teške


...................... * .........................



Otrgnula si se iz modrog beskraja

Urlikom gladne zvijeri

Od zdravog razuma odbjegla

Brzinom mraka nestala

Emotivno razbacana uvalama praznine

U milosti i nemilosti samoće

Zagrlila me zebnjom

Pa smo svak u svome mraku

Nastavili živjeti i disati

Neke teške urone umore i šutnje


........................ * ...........................


Ovoga ljeta u zaista prekomjerno sparnim noćima

Najčešće negdje između jedan i dva iza ponoći

Budan Natečenih kapaka od nespavanja

Znao sam za sebe reči legavši u krevet

Da mi ne ginu duge žute minute i poneki sat

Uzaludnih pokušaja da bar malo odspavam

A san

Što se više trudim sve dalje je

I da ne puknem ko prezrela lubenica

Širom otvaram prozor

I svu svoju nagomilanu zločestoću bijes nemoć

Istresam u krošnju starog bora

Čekajući sa druge strane mraka

Odgovor još jednog noćobdije

Povjetarca

Što svoje nemire uzalud sklada i gnijezdi

U ležaju oštrih iglica

Da bi on i ja kao stari drugovi

Razmijenili

Sve do ranog jutra

Neke nove

Samo nama razumljive priče

U kojima je nebitno

Tko koga jebe u to gluho doba noći

I koliko je tko lud ili zbunjen

Ionako ćemo bez sna najebati oboje



......................... * .............................



Od skitnje do skitnje
U svakoj skitnji da ne odskitam od samog sebe predaleko
Žigosan u tebi epitetima vječnog gubitnika
... Izbrisao sam te iz svojeg srca nepovratno
Jer nisam izabrao ljubav
Da bi moje srce u tvome
Postalo beskućnik
I ništa me ne priječi
Da u snovima ostanem nepotrošiv
A kroz maštu
Od skitnje do skitnje
Još uvijek kao stari panj zapaljiv


......................... * ...............................


Nikada toliko tišine u mojem srcu
I nekako se čini sve normalnijim
Brojati dane tjedne mjesece
Čak su i ove godine dvije
Postale nebitne
A u neko vrijeme nas
Bilo je to nezamislivo
Danju ili noću
Ne usidriti između dvije točke vrelišta
Naša dva tališta
Tko nam je to ukrao vatru
I usijano stanje vrelišta
Pretvorio u stanje otopljenog ledišta
Nikada toliko tišine u mojem srcu
A u neko vrijeme nas
Bilo je to nezamislivo


.......................... * .........................


Granice otuđenosti
Do u nedohvat si ih odmakla
Pa se htio nehtio pitam
Tko sam bio JA a tko si bila TI
Zar samo ostaci izgaženog voća
Na pločnicima sunca
Neželjena fermentacija
I oštar kiseli zadah
Što se taloži u praznoj čaši srca
Priznajem
Uzdrmala me jesi
I veoma se loše osjećam
Ali
Na koljena bacila me nisi
A granice otuđenosti
Ako je tako moralo biti
Neka ih tamo
Na dohvat nedohvata



....................... * ....................


Rekao bih da smo otklizali u zaborav
Stisnuti između bezvremenskog i beztežinskog stanja
Toliko nezreli
Da smo zaboravili dijete u nama
Ti u meni
Izbrisana nepovratno
Ja
Žigosan hladnoćom tvojeg odlaska
Uprkos svemu
Nisam izabrao ljubav
Da bi moje srce tvome
Postalo beskućnik



Rujan,2011. Dida

petak, 22.07.2011.

Šutnja

U tišini predvečerja

S tobom sam

Dahom na dlanove riječi ispisujem

Ponekad

Tako je neodoljivo potrebna

Ugodna

Dobra

Ta šutnja između nas

A ti

U svakoj misli što dubinama zvone

Kao vatrom odjevena

Tamo gdje stihovi teku

Iz mene s tobom isprepleteni

Uvijek završe u točki vrelišta

I tale se

Ispod vjeđa oblikujući nas

Zagrljeni šutnjom između dlanova

Govore sve


Srpanj 2011. Dida

četvrtak, 16.06.2011.

I noćas ću samo za tebe ... gorjeti

I noćas ću ispod raskopčanog glasa
Polako
Samo za tebe
Gorjeti
Tonove u partituri sebe paliti
Poljupce žedne u njih zamatati
I tebe
Ispod vela rasplesane erotike
Golu
Od požude napupalu
Tijelo ti noćas poput violine raspjevati
Prstima prebirati
Isped dodira dočekivati valove tvoje
Slušati kako šumiš zanosno lijepa
Voljeti te
Biti ljubavnik muzike u tebi i stiha u meni
U vatrene partiture noći kistom strasti
Ispisati tvoj omiljeni Adagio
I pokloniti note ljubavi svim tvojim sušama
Kao najluđi napitak
Spremljen da ga razlijem preko erogenih vriskova
Što bujaju na meni omeđeni tobom
Kao raj
Za oči žedne
Srce vrelo
Tijelo gladno
I ako me samo jednom čitavom sobom takneš
I noćas ću ispod raskopčanog glasa
Polako
Samo za tebe
Gorjeti



Dida

četvrtak, 09.06.2011.

Iako znam da tebe nebriga je

Iako znam da tebe nebriga je

Pitam se

Rijeđe danas nego jučer

Slušaš li ponekad sunce kako bolno vrišti

Dok licem uranja u mrak tvojeg beskraja

I nestaje kao da ga nikad nije bilo

Pitam se

Ne više tako često

Ali se pitam

Tko poljupcima hrani zalutala jata sjećanja

Na onaj madež boje meda

Malo niže ispod pupka

I da li su tvoja svitanja još uvijek

Isto modro

Tu gdje danas sjedim

U kafiću Vivaldi

Često sidrim svoje umore i misli raštimane

Ispijajući svoj omiljeni makijato

Sa više toplog mlijeka i čašom vode bez leda

Iako znam da tebe nebriga je

Pitam se

I sada nakon svakog gutljaja toplog čarobnog napitka

Kako je nekome biti najljepša priča

Ispisana notama srca na žicama violine

I postati opsesija

A onom drugom ne biti impresija





Lipanj,2011. Dida

četvrtak, 02.06.2011.

U dubinama žednim

U dubinama žednim

Neka divlja vatra

Odlutala

Vrije

Niz oštricu plamena venama klizi

Liže

Žari

Dijeli se i množi

U predaji bez stida

Moje tijelo tvoje je

I čekam da spoje se

Kao munje dvije

U veliki prasak

U požar jedan

I nebriga me ako u njemu izgorim

U dubinama žednim

Ti si vatra moja

Jedina

Neponovljiva



Svibanj,2011. Dida

subota, 28.05.2011.

Hajde ..izgovori to

Hajde

Izgovori to

Izbaci iz sebe strahove od izazova kušnji

Što navode na bjegove nove

I ne razmišljaj dugo

Ja sam već krenuo da te zavedem

Da osvojim tu svetkovinu strasti

Kojom žariš pališ i pulsiraš sva u meni

Otvarajući jeke nekih drugih dimenzija svoje posebnosti

Tu zaobljenu meku nježnu krhkost

U krilu tvoje ženstvenosti želim

Do usijanja rasplesati moja žedna korita

Ispirati ih lavom tvojeg zavođenja

Mirise zrele ispod svilene čipke

S mojim usnama upoznati

Hajde

Izgovori to

Izbaci iz sebe

Taj skriveni šapat u naboju žudnje

Raskopčaj me u svojim očima

Pretvori u slatki drhtaj predaje

I zagrli u slatkom grču uzimanja i davanja

Hajde

Izgovori to

Izbaci iz sebe

Zar možemo poželjeti nešto ljepše i moćnije od toga





Svibanj 2011. Dida

nedjelja, 15.05.2011.

Vjetrom u srcu obrisah nebesko zrcalo proljetno

U dvore tvog sretnog osmjeha bacih svu opijenost tobom

A ona se kao povisilica u mjesečevoj kajdanki

Preko sjena tvoje mokre ženstvenosti razli

Ti si moja raskopčana mjesečina

Što izviru duboko ispod osmjeha ljubavi na tvom licu

Noćas sam ti obečao

Da ću te divlje voljeti jer divlje čitam u tvojim očima

U obrisanom zrcalu neba što nadvija tvoj grad

Kistom ljubavi oslikat ću i oblikovati noge tvoje

I tvojoj crvenoj boji dodati svoje modro

Dok rastežeš neskrivenu želju u kutu usana

I podmećeš otvorena topla bedra što mirišu na more

Udahnuti ću nježno mazno nemire vrele

Sve izgubljene trenutke u platno neba pretvoriti

Na vrhu kista olujom te oslikati

Njen pjev u nama rasplesati

Obješeni na krilima jedva čujnog šapta

Nemjerljivu čežnju u zagrljaju dvije boje vriskom prelomiti

Snagom otiska ljubav u samom centru

Našu strast izmjeriti

A ti si više od toga

Magično lijepa i neodoljivo raskopčana

Skriveno otkrivena ispod modre haljine mjeseca

Ti si moj čarobni napitak

Što izvireu uranja sve do dna grla pa se širi

Dva krvotoka u jedan spaja

Želim te piti i ti da mene ispijaš

Opijen tobom raskopčanu haljin mjesecau ti skinuti

Poljupcima gladnim

Nektare sa ruže otvorene njima žeđ na tvojim grudima utažiti

Udahnuti tebe,ljubavi moja

Šutnjom rascvjetale proljetne noći

Tvoju i svoju vatru gasiti pa opet paliti

Na nebu punog mjeseca

Ti si moja jedina tražilica strasti

U obrisanom zrcalu magične šetnje što ljubav otvara u nama

četvrtak, 12.05.2011.

Zbirka odabranih pjesama - "Dišem tebe"

Ranjeni u isto mjesto...U nebo


Ranjeni u isto mjesto
U nebo
Stojimo zaustavljeni
Pred molitvama za toliko željenim snom
I čini se
Da ništa nam više nije sveto
Zar smo toliko zastranili
Toliko daleki
Bez BITI
Bez JESAM
Izblijedjeli
Ispranih sjećanja
Da nekad
Toliko čaroban bljesak tvojeg jutra
Ispod mojih vjeđa ne prepoznajem
A moje noći kao da se stide modrine tvoje
I bježe u nespokoj
Slušajući još jedno
Tužno odbrojavanje naše nesanice


Sijećanj,2011.




Na koljenima posrnule noći




Razletjele se krhotine otkucane ponoći

Na brojčaniku depresivno otuđenog sna

Bezbojne na izdisaju

Cvile tiho i rominjaju boli tvojeg nestajanja

Ti

Što se grčiš od hladnoće

Gola

U tamonegdjedalekim obzorima beznađa

Gdje zaboravljeni vjetrovi

Raspliću mrtva slova na šetnicama bezglasja

Ja ne sanjam više tvoje riječi

Ne sanjam tebe

Koju sam ljubio kao nitko i nikad prije

Ti

Misli što ti se roje i znoje

U naborima sjedokosih modrina

Zašto toliko žurbe u bijegu od djeteta u sebi

I zašto guraš i podvodiš strahove svoje

U rukave novih kajanja

Već je pet minuta prošlo iza ponoći

A ti i dalje kucaš na zatvorena vrata sjedokosih modrina

U još jednoj tko zna kojoj molitvi

Na koljenima posrnule noći i njenim kopijama na umoru


Sijećanj,2011. Dida




TVOJA BEDRA POLJA SU ŽEDNA


Zatvori me

Duboko najdublje

Tamo gdje moju ljubav siješ

A svoju strast žanješ

Vrelinom sebe

Pod žudnju svoju

Podvuci me

U samo jednom vrisku

Raskopčaj me

I opkorači

Tvoja bedra polja su žedna

Uzmi me

2010.





U akvarelu kasne jeseni

U akvarelu kasne jeseni
Tamonegdjedaleko gdje još uvijek dišem tebe
Nemjerljiv je to osjećaj
Zanosne obline tvojeg tijela
Raskopčati
Strast u jekama žudnje dočekati
Moja si obojana u crveno
Tvoj sam obojan sa još više crvenog
Polako
Svjesni da ćemo zarobljeni u jednoj boji
Najbrže stići jedno do drugog
Zatečeni onim nečim divljim u nama
Probuđeni u vrijenjima
Žedni u nemirima
Svaki puta me iznenadiš raspametiš
I na koljena baciš
Dok bujaš u mojim rukama
Neopisivo topla snena mazna i slatka
Žureći ka pojilišti i hranilištu nas u nama
U akvarelu kasne jeseni
Nemjerljiv je to osjećaj
Dočekati i sladiti se govorima tvojeg tijela
Kada uroni
Tebe u mene
Mene u tebe
Vrište nestajanje u vrelištima iste boje
Gdje postajemo jedno
Crveno


Prosinac,2010. Dida



Divljakušo nezasitna


Dekoltirana vrelinom divljih vriskova sebe

U mokrim i još žednijim dubinama mene

Tvoje nezasitno tijelo govori moć

Nevjerovatnom lakoćom

Manirom čarobnice pod velom tisuću i jedne noći

Plešeš bujaš

Mirise ljeta u ljubavni napitak jeseni pretvaraš

Prelijevaš i zatvaraš ga u bočicu gladi

Mokre note vatrometa

Iz partiture mojih poljubaca

Hraneći ih tobom

Sve moje suše na klavijaturi žudnje zalijevaš

Postala si moje sunce

Što svaki dan izranja i uranja

U more ljubavi i strasti

Divljakušo nezasitna



2009.. Dida





Dok su te drugi skidali pogledom


Dok su te drugi skidali i gostili se tobom

Pogledima

Ja sam te onako znalački

Kako si najviše voljela

Skidao i gostio se tobom

Riječima

Isprepleteni raskopčani

U slušnicama vreli

Priznajem

Bila si i ostala posebna u šapatima svoga tijela

Znam da znaš

Da u mojim riječima nije bilo kontradiktornosti

Niti forsirane dikcije

Tihe sumnje straha od neželjene fikcije

Bili smo jedno drugom

Čas plahi Adagio

Čas hiroviti Animato

Žubor divljih nemira bez čekanja predjela

Gozba i desert na vrhu plime

Što juri žuri ruši i plavi oseku u tebi

Ti koju sam tako znalački

Riječima skidao i gostio se tobom

Kao drugi pogledima

Ti

Za koju sam živio svaku izgovorenu riječ

Od kada te na mojem pozivnom 091

Više nema

Riječi živim u slušnicama sjećanja

I ne pitam se

Znaš li

Da sam još uvijek

Na njihovoj mrtvoj straži



Listopad,2010. Dida




Zaokruži me sobom


Zaokruži me akordima žudnje
Na zaobljenim sjenama tvoga tijela
Svojom rukom punom čežnje
Oprezno ili odlučno svejedno mi je
Dodirni mi sve erogene točke
Ali svakako mazno kao da je prvi put
Zaokruži me govorom svoga tijela
Izvuci iz istopljenog pogleda tjeskobe
Kako još jednu noć nebih gurao sa druge strane mraka
Ako ti je tako lakše
Nećemo vodopade nedostajanja dijeliti na dvoje
Kap bar jednu pronađi
Samo za nas
Pretvori ju u čarobni napitak
I ne plači što sjene prošlosti kao žedne zvijeri
Tuku se da dohvate i rasprše ostatke našeg proticanja
Zaokruži me vrelinom svog daha
Iako ni sada neznam gdje si niti s kim si
I često se pitam
Tko ti je ubio leptire ispod kože
Zaustavio slatke nemire i čednost uprljao
Pa te gura u virove crne tihe i tužne
A tako bih volio da potečem tobom
Kao nikad do sad
Polako
I da ječim kao fetus sunca žedan prvog rađanja jutra
Zaokruži me svojim pogledom
Da te zagrlim gladno ispod svježe pokošenih mirisa
U svilene sjene tvojeg rasplesanog osmjeha
Usne psa tragaća da priljubim
I tobom takvom u modrini nedohvatnoj
Zarobim neke nove uvale u toplom pijesku sna
Tamonegdjedaleko
Gdje zrikavci pjev u spavačicu sutona oblače....
Zaokruži me svim svojim bićem
Jer te do ludila želim



Rujan 2010 Dida
U nebojama jeseni



Razliven u nebojama jeseni
Tek jedna od mojih šetnji nogu pred nogu
Znanim pločnicima sa druge strane Avenije
I onako
Samo za sebe
Usput
Nesvjestan prolaznosti vremena
Na putanji između gluhe noći i ruba mjesečine
Slušam odlutale misli
Kako šušte ispod vjeđa
Hvatajući korak moje šutnje
Stao sam pred kućnim brojem jedan
Na vertikalama ugašenog neba jesen odmiče
Jecaj jedva čujan na balkonu petog kata
U žedne korijene moje nutrine
Useljavaš ga i sve ga više prepoznajem
I tako iz kruga u krug
Oko tvojeg jučer i mojeg danas
Gledam skoro fizički osjećam
Kao da i moje srce u klupko boli umataš
Naginješ se preko ruba mjesečine
Bacaš izgubljenost svoju suzama zalivenu
Kroz teški lom ona pada pred moje noge
Nastavi putovati tamonegdje iza leđa noći
Po praznim pločnicima
Tebi nepoznatog grada
Razlivena u akvarelu neboja jeseni


Listopad,2010.



Tvoj Adagio


Neopisiv je to osjećaj
Pjesmu o tebi
Jednom čuti
Pamtiti vječno
U jednom dahu
Tvoj Adagio
Toliko ga željeti
Sa toliko žudnje
Govorom usana na tvom tijelu ispjevati
U jednom dahu modrinom sebe
Nebo zaljuljati
Moja svitanja u osmjeh kiše pretvoriti
U svakoj njenoj kapi
BITI
Biti vječno ponavljanje baršunastih tonova
Što niz tvoje tijelo klize
Ispred mojih dodira
Čas nježno
Čas divlje
Strasno
I takav dok pjevam kišu na tebi
Želim zauvijek
Gledati i slušati
Kako tvoj ADAGIO
Putuje na vrhu oluje
Šumi
Cvjeta
Pjeni se i vrije
Pletući vijenac ljubavi oko grebena mojeg srca

2010. Dida

Nedostaješ mi.....


I jutros mi nedostaješ
Dok na drugoj strani ulice
Gledam kako se magla vuče
Uzdiše i pjeva jeseni znane stihove
A ja dalek
Samom sebi težak i sve manje dohvatan
Sakriven u zagrljaju odlutalih kiša
Teškim koracima
Budim neke nepoznate umore
Premećem ih jedne preko drugih
Pretvaram u misli neke
Misli u riječi
Riječi na glasnice spuštam
Mokrim dahom milujem ih i jačam
I čekam da ih čujem
Da ih vriskom izbacim iz dubine sebe
Iako znam
Da u njima više ništa neće biti isto
Ali
To da mi nedostaješ i ovo jutro
Jače je od mene


(Studeni,2010)


Kao u bunilu nekom.......



U širokom luku u vrtnji oko samog sebe
Lebdim gorim drhtim
Kao u bunilu nekom
I sve dalje sam od ponoći
I sve teže listam umore ispod vjeđa nesanice
Otvorene rane razbacane dubinom svemira
Kao stado odlutalih boli
Slušam ih kako u jednom dijelu mene
Još uvijek dišu
Prizivam molitvu ispod ledenog osmjeha neba
Da mi bar još jednom
TEBE i JESEN vrati
Onakovu kakovu te pamtim
Čas pitomu i tihu
Čas kao vrisak neukrotivo divlju
Da
Onako kako si najviše voljela
Zaigrana prsa grozdove zrele
Te ljubavnice moje
Zagrlim usnama vrelim
I odvojen od samoga sebe
Kao u bunilu nekom
Da gorim i izgorim
U raskopčanim vrijenjima TEBE
U još jednom slatkom pijanstvu jeseni modre


(Listopad 2010.)em>


Šušti požutjeli Listopad........


U magičnim govorima večeri
Vreli dah vjetra skidam sa golih krošnji
Oblačim u šapat
I ljuljam ga ulicama i parkovima trešnjevačkim
Jedina
Ti što dišem tebe u sebi
Zagrlio sam te zvucima Adagia na violinama jeseni
I pjevam tvojem srcu
Tiho
Tiše
Najtiše
Ljubav


(Listopad,2010).


Tomislav Holjevac DIDA

12.05.2011. u 10:32 • 19 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.05.2011.

Poljubi me i zavedi dok moj topli dah na makijato miriše (duet pjesma)

Na stolu omiljenog nam kafića

Moj makijato u večoj šalici sa više toplog mlijeka

I tvoja klasik nesica

Iznad VIVALDIJA raskopčalo se modro

I pun je mjesec

Slušam žubor neba iz dubine tvojeg dekoltea

Rastače mi misli i ljulja ih

Klizi kroz mene kao usijana žitka lava

Ječi pa sve jače vrišti

U koritu mojeg raspuknuća

Na lomači kušnje

Tvoje zavođenje

Riječi su poput bujice u meni

Žele da ih čuješ

Dok te žurno raskopčavam mislima i skidam pogledom

Tvoj čokoladni bljesak i osmjeh ispod trepavica

I prst kojim si pokrila moje usne

Govore mi drugo..... (Dida)



...Šuti

Ne govori

Slutim odavno da muza sam

tvojoj životnoj putanji

obožavana

i najvrijedniji razlog tvog

svakodnevnog buđenja

U sjeni tvojih vriskova

zastajem

tik kraj tvog dodira

i iz dubine dekoltea izvlačim

ono što ljubavnici od davnina

dozivaju, čekaju...

Ja sam to u kutku duše

pri rođenju sakrila

i sačuvala

Zato ne žuri

dopusti ljubavi da iskorači

da učini svoje prve korake

tu pred našim očima

pred nebeskim svjedocima...

U bujici tvojih neizgovorenih riječi

razabirem i strast i želju

ali i taj famozni sjaj..

Gle!

Ljubav čini prve korake...

A ja iz dekoltea izvlačim

ono nešto...

TRENUTAK ZA PAMĆENJE!

Ljubavi jedne rođenje

I neka otvori se vrijeme za poljupce

i strast i želje

jer ova je ljubav

poput nebeske svirale naštimana

raskošnim bojama obojana

Ah, nestrpljivo moje

vidim da gledaš mi usne.

Pa poljubi

i zavedi me

dok tvoj dah

na topli makijato

miriše .... ( Laura )

08.05.2011. u 12:16 • 25 Komentara • Print • #

utorak, 16.11.2010.

16.11.2010. u 09:57 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.11.2010.

Vesna...Sretan Ti Rođendan!!!!!!!

Neopisiv je to osjećaj
Pjesmu o tebi
Jednom čuti
Pamtiti vječno
U jednom dahu
Tvoj Adagio
Toliko ga željeti
Sa toliko žudnje
Govorom svojeg tijela ispjevati
U jednom dahu modrinom sebe
Nebo zaljuljati
Moja svitanja u osmjeh kiše pretvoriti
U svakoj njenoj kapi
BITI
Biti vječno ponavljanje baršunastih tonova
Što niz tvoje tijelo klize
Ispred mojih dodira
Čas nježno
Čas divlje
Strasno
I takav dok pjevam kišu na tebi
Želim zauvijek
Gledati i slušati
Kako tvoj ADAGIO
Putuje na vrhu oluje
Šumi
Cvjeta
Pjeni se i vrije
Pletući vijenac ljubavi oko grebena mojeg srca

07.11.2010. u 09:08 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 04.10.2010.

PABLO NERUDA

04.10.2010. u 17:14 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 30.09.2010.

Da bih tebe disao-Ne budi daleko

30.09.2010. u 17:56 • 10 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 27.09.2010.

Uz male misli Relax music ili relax fotke

29.09.2010.


Moja jedna od najomiljenijih klupa u Starom trešnjevačkom Parku gdje me u ovom prekrasnom okruženju često zaljuljala inspiracija za napisati nove stihove.Ali,na moju žalost sve manje ljulja kao prije,tako da ću ovdje kad sam već došao blog malo osvježiti možda i preurediti-najvjerovatnije prestati objavljivati poeziju,a s vremena na vrijeme zabilježiti sebe i svijet oko sebe na neki drugi način,,,uz male misli uz relax muziku ili relax fotke...!Tko navrati od meni dragih blogera koji me nisu zaboravili ,(a primjećujem da vas je sve manje)-osmjeh vam ostavljam :-)))))





26.09.2010.

Ako je imati savjest-ludost...nagomilalo se toga kod mene i sad pod stare dane često se pitam - što mi je to trebalo!Ipak,da je neznam koliko teška ta moja savjest-vuči ću ju i dalje samo za sebe i na svojim leđima,ionak se nisam nikada volio zavlačiti u tuđu kožu :-))))A da meni savjest ostane čista i da kad mi netko od vas dođe u goste da ga ne dočekam samo s osmjehom...,slijedi-SANTANA!!!!






13.09.2010.

27.09.2010. u 12:26 • 20 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 31.05.2010.

...

...

31.05.2010. u 14:08 • 0 Komentara • Print • #

petak, 14.05.2010.

OPROSTI

Oprosti.
Sve se vidi u tvojim očima
Čitava duša
Otvorila se kao more
Tama
Svjetlost
Oluja
Sunce
U jednom treptaju

Osjećam da drhtiš
Sakrivaš strah kao ptica
Zimi
Usred šume
Bez svojeg gnijezda

Oko nas je bolna šutnja
Kao nož u srce zabodena
Otvara rane
Zbog kojih smo svoje slutnje, naša bježanja
Pretvorili u ulje i vodu
Koji nikada neidu zajedno

Oprosti.
Na premalo riječi
Koje sam poklanjao našim pogledima
Na predugom stajanju
Na početnoj stanici izazova
Bojao sam se
Da ulazimo u pogrešan vlak

Dugo sam prkosio snagom ljubavi
Vjetrovima i olujama
Što su lomili razapeta jedra
U našoj luci za dvoje

Oprosti.
Ja znam što znači biti sam
Zbog toga sam gradio brod za dvoje
Oprosti.
Vidio sam
Ne jednom
Iskru u tvome oku
Ali
Svejedno
Nisam vjerovao ljepoti njenog sjaj
Kao da si se razbacivala novogodišnjim konfetama
Po glavama slučajnih prolaznika
Bilo je dovoljno samo da me dodirneš
I progovoriš moje ime
Umjesto tvog osmjeha
Ugledah bore žene-djeteta

Umoran kao stari pas
Sve češće sjedim
Pred zatvorenim vratima tvog srca

A zvižduka više nema

Oprosti.
Trebao sam postati tvoja najveća livada
Raznobojnog cvijeća i mirisa
A ti si
Kao zalutali leptir
Obletavala tuđe brežuljke,vrtove
Sladila se nektarom sa njihovih cvjetova
Sve dok traje dan
A noću tražila moju livadu
Izgubljeni cvijet u gustoj tami šume
Noći što me pokriva svojom hladnoćom

Oprosti.
Gdje su te večeri
Sa zalaskom sunca
Sa potočićem što žubori kraj nas
Sa upaljenim svijećama na stolu za dvoje?
Vrijeme kao da je stalo ispred crne rupe.
Koje ironije i trpkog osmjeha
U kutu tvojih usana
Kada sam kao zvijezda repatica
Nestao u mraku praznine
Putujući brzinom ljubavi što se gasi
Sa tvojim imenom na usnama.

Oprosti.
Trebala si biti vječno svjetlo
Pred vratima plavog beskraja
Gore visoko među zvijezdama.

Oprosti.
Tisuću puta,oprosti
Što nemam tri života
Niti sam zlatna ribica
Da bih ispunio sve tvoje snove,
Ući u njih ne želim
Jer me podsjećaju na tuđe okvire
I kao da je sve namješteno
I ništa nesmijem dirati
.
Oprosti.
Pretvorila si me u golu hrapavu stijenu
Ovjenčanu tutnjavom morskih valova
Na rubu dodira sa svijetom dubina
Sa mojim zdecom života
U kojem nestaju sva moja pitanja
Zašto sve to,zašto baš-TI?
Spasi barem sebe
Kada se jednom nagneš
Nad neki drugi zdenac ljubavi
Sini masku
Da ne ugledaš-još jednom
Samoću žene-djeteta
U zrcalu moga srca

1987. Dida

14.05.2010. u 12:24 • 0 Komentara • Print • #

subota, 08.05.2010.

uzvodno od modrog bdijenja

U haljini modrog bdijenja
Razuzdana poput ptice oštrokljune
Insomnia
Trese krilima mjeseca bez mjesečine
Vrišti bezglasjem smisao proticanja
Tu
Gdje se sudaraju poljupci dvaju utopljenika
Između bijelih zidova jecaja
Glasnice umora u klupko molitve namatam
Uprkos svemu
U jedva razumljivoj žeđi
Prelijevam bez nazdravljanja
Iz čaše noći u čašu jutra
Šum hladnih brzaka
I pitam se
Ako zaronim svim svojim bićem
U maticu insomnie
I poželim mrijestiti snove uzvodno ispod njenih slapova
Ako je insomnia toliko razuzdano lijepa
Hoću li ikada više tražiti
Neki drugi smisao bezglasja
U haljini modrog bdijenja
Hoću li ikada više moći i željeti da zaspim

Svibanj,2010. Dida

08.05.2010. u 13:30 • 61 Komentara • Print • #

srijeda, 05.05.2010.

Želim te ...

Ti koja želiš
Da bi me i ove noći ljubila
Svjetionike srca ti palim
Krilate vjetrove u bolero pretvaram
I čekam
Da me vrelim notama zagrliš
Ugrizom vatre u kaminu strasti zarobiš
Da me plamenim dahom preliješ
Vriskom proljeća tijelo probudiš
I okupaš vatrenim slapovima modrine u tebi
Ti koja želiš
Da bi me i ove noći ljubila
Rascvjetaj žudnju u vrtovima mjesečevim
Maštu u izazove i prkos obuci
Zavedi me
Na koljena baci
I vrelim usnama šapni
...Želim te


2009. Dida

05.05.2010. u 12:06 • 61 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 03.05.2010.

Dvije šutnje

Dvije šutnje zebnjom praznine razdvojene
Prilaze
Obilaze jedna drugu
Prolaze
Poput osušenih suza nestaju u svojoj ispraznosti
A riječi
Moje
Tvoje
Pune kolekciju boli
Ta neuhvatljiva igra sunca između izlaska i zalaska
Iznjedre neke nove,da li suze tvoje-to neznam
Ali tugu moju-to znam
Zar ćemo se potpisivati molitvama šutnje
I u ovom svitanju
Kada sam ti još jednom poželio šapnuti
Samo dvije riječi
Dobro jutro

2009. Dida

03.05.2010. u 10:15 • 51 Komentara • Print • #

petak, 30.04.2010.

Razlivena u akvarelu neboja jeseni

Razliven u akvarelu neboja jeseni
Tek jedna od mojih šetnji nogu pred nogu
Znanim pločnicima sa druge strane Avenije
I onako
Samo za sebe
Usput
Nesvjestan prolaznosti vremena
Na putanji između gluhe noći i ruba mjesečine
Slušam odlutale misli
Kako šušte ispod vjeđa
Hvatajući korak moje šutnje
Stao sam pred kućnim brojem jedan
Na vertikalama ugašenog neba jesen odmiče
Jecaj jedva čujan na balkonu petog kata
U žedne korijene moje nutrine
Useljavaš ga i sve ga više prepoznajem
I tako iz kruga u krug
Oko tvojeg jučer i mojeg danas
Gledam skoro fizički osjećam
Kao da i moje srce u klupko boli umataš
Naginješ se preko ruba mjesečine
Bacaš izgubljenost svoju suzama zalivenu
Kroz teški lom ona pada pred moje noge
Nastavi putovati tamonegdje iza leđa noći
Po praznim pločnicima
Tebi nepoznatog grada
Razlivena u akvarelu neboja jeseni

2009. Dida

30.04.2010. u 16:40 • 37 Komentara • Print • #

srijeda, 28.04.2010.

Mjesec je travanj i njegov deveti dan
U zatvorenom krugu potisnutih emocija
Iz napuklina srca
Tiho
Tiho
Kap po kap
Istječem
Uspravan
Oslobođen straha
Da neću znati
Moći
Ostati nedjeljiv
Trajno otisnut
U godovima još jednog proljeća u meni


2010. Dida

28.04.2010. u 17:30 • 38 Komentara • Print • #

nedjelja, 25.04.2010.

Nedostaješ mi još jučer

Ne strahujem od toga da sam ne jednom
Uhvatio vlastite misli
Kako postoje trenuci
Kada uđem u neko čudno bestežinsko stanje
Da nepomično lebdim duboko u beskraju
Stisnut i usitnjen kao zrno
Tek jedva vidljiva zvijezda
U pješčaniku noći
Odvojen od onog što sam jučer bio
S tobom
I onog što sam danas
Bez tebe
Iako lebdim
Često
Otkinut
Iznad bujice osjećaja
Svjestan trenutaka
Da mi snovi kroz život cure
Ti tamonegdje daleko
Ti koja još uvijek u meni živiš moje BITI
Nedostaješ mi
Ne samo danas
Nedostaješ mi jučer
Svaki puta kada mislim na tebe
Tada me na koljena bacaš
I još uvijek snena u svitanju što dolazi
Šapatom grliš žedne refrene mojih poljubaca
Što bude sunce u tvojim očima
Kao lopov skriven ispod tvoje čipke
Što toliko opojno miriši na tebe
U samo jednom dahu
Lijepim usne na grozdove tvoje zrele
Kako bih nektare sa crvenih pupoljaka
Prošetao nepcem
Neka teku niz žedno grlo
I ne smeta me što sam do jučer
Bio s tobom a danas odvojen od tebe
Jer
Znam da me još uvijek želiš
I da svoju glad mogu nahraniti slatkim zrnima sjećanja
Na osunčanim brežuljcima tvoje bajke
Jer ti i dalje lebdiš u mojim mislima



2010. Dida

25.04.2010. u 11:01 • 56 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.04.2010.

U snu bez sna

Ne znam niti noćas
Koje vrijeme promuklo otkucava na zvoniku neba
Ionako je to postalo nebitno
U snu bez sna
Pogled gol i blijed plete težak uzdah u svoje umore
U debelu ploču mraka
Zabijam kaos bijes i anarhiju
Jedva čujni samo meni vidljivi
Putuju ruku pod ruku kao taoci odbjeglih misli
I sve manje vjerujem
Da kada nešto glasno kažu
Da baš uvijek lažu
Tražeći danima i noćima
Onu drugu tebe
Sa druge strane mojeg sna bez sna
Gdje žive moja izgažena iščupana sjećanja
U kojima si gladna mene žedna sebe
Nemilosrdno trošila svoje tijelo
Misleći da je to dovoljno za znati voljeti
Priznajem
Ne osjećam se dobro
I znam da nisam bio niti ću biti...najbolji
Ali
Znam i da zaslužujem daleko više
Više od tvoje nezrelosti i lažne čednosti
A bilo je dovoljno samo mi reči
I ja bih ti sve oprostio


Travanj 2010. Dida

22.04.2010. u 10:50 • 62 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 19.04.2010.

Njeno sam rame poželio

Iako jutros nebo nije modro

Već oblačno olovno tužno prazno
Onako naivno dječje
Njeno rame sam poželio
Da bih uredno ispeglane umore dana tjedana mjeseci
Zamijenio šapatom za dvoje
Dijelio ga i slagao
Množio i gnijezdio
Žeđ na njenim usnama
Svojim poljupcima masirao
Samo sam onako naivno dječje
Još jednom
Jutros

Iako nebo nije modro
Njeno rame poželio


2010. Dida

19.04.2010. u 11:00 • 61 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.04.2010.

U raskopčanim njedrima travnja

Bez imalo suvišnog razmišljanja
Dočekao sam
I zavolio
Punim plučima udahnuo
To zakašnjelo rođenje sunca i laganog povjetarca
U raskopčanim njedrima mjeseca travnja
Slušam te tople vibracije u naborima neba
Kako tiho
Samo za moje uši
Pjevaju prva tirkiznomodra svitanja
U rascvjetalim krošnjama trešanja
Dah svježih mirisa
Raznjihao je moju šutnju
Ona se nekako gizdavija i mirnija
U osmjeh mojeg srca zamotala
I zakoračila na stepenice proljeća
A ja se smijem
O kako je čudesno dobar osjećaj
Moći se opet smijati
I znati
Da nisam zakasnio
Osmjeh u otkucajima krvotoka
Prošetati do pročišćenih odaja duše

Travanj,2010. Dida

15.04.2010. u 21:53 • 55 Komentara • Print • #

utorak, 13.04.2010.

Više nisi moja os moja ravnoteža

Otet
Izronjen
Ali ne i ošamučen
U ruci njene istine
Trenutak izdaje
Koje li ironije
Nije bilo iznenada
Taj nož
U leđima ispod srca
Kao da je bila rođena
Za neka samo njoj objašnjiva ropstva trpljenju i kompromisima
Vješajući se o samo njoj znane putanje
Gdje se lakše lome koplja nezrelih snova
A lažni štitovi nade u mrak bacaju
Dvadesetišestog dana sijećnja
Ove zime
Tamonegdjedaleko
Zauvijek je ugasila poj zrikavaca
Na hladnim obalama modrog osmjeha
Dvadesetidevetog dana ožujka
Ovog proljeća
Ona
Čak ni pomrčina više nije
Na putanji oko mojeg sunca
Nije više moja os
Moja druga strana beskraja
Moje uzburkano more i nebo usijano
Nije više moja ravnoteža




2010. Dida

13.04.2010. u 15:09 • 48 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>